2012-07-04 10:13:26

Jednom u životu ekipa se naglo rastaje, valjda to zovu odrastanje!

„Ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije...“ kaže Gibonni, ali ovdje više nema povratka, jer postoji samo jedna osnovna škola. Ona će te pratiti cijeli život, htio to ili ne, ne možeš je izbjeći.

Škola je zgrada sa više od četiri zida i sivim, pustim hodnicima sve dok ne pronađeš nekog sebi ravnog – prijatelja. Taj netko te sive, puste i naprosto dosadne i tužne zidove pretvori u mnogo boja i šarenila koje prije nisi mogao otkriti i zbog toga si se osjećao slijepo i pusto...

Veronika Mališa, 8.a

Naši su se osmaši još jednom, bar na kratko vratili u svoju sad već bivšu školu priredivši priredbu za profesore i roditelje kako bi se zahvalili na podršci koju su im pružali svih ovih osam godina. Kroz program su nas vodile učenice Soraja Kos, Nina Tenčić i Almina Maslić, a Larisa Smoković, Vanja zahtila, Roberto Diminić i Nina Tenčić pročitali su svoje pismene radove u kojima su se oprostili sa školom, prijateljima, razrednicima i profesorima. Hodnike su potom obavili zvuci klavira i klarineta zahvaljujući učenicama Roberti Prelčec i Sabrini Stojaković, te harmonike pod vještim prstima Nicol Gobo, Alexa Martića i Roberta Diminića. Pred kraj programa, nasmijali smo se uz Alison Ivašić, Nensi Kežman, Soraju Kos, Dina Kostadinu i Emanuela Grgića koji su nam, na svoj način, prikazali jednu uobičajenu školsku situaciju u razredu. Na samom kraju, prije svečane podjele svjedodžbi, svi su učenici zajedno otpjevali pjesmu „Zlatne godine“ od Gibonnija i oprostili se sa publikom.

Posebno pohvaljujemo učenike koje je Učiteljsko vijeće OŠ „Ivo Lola Ribar“ Labin nagradilo za izvrsne rezultate i uzorno vladanje tijekom osmogodišnjeg školovanja, a naš ravnatelj im uručio knjige na poklon: Martinu Batelić, Donatelu Načinović, Larisu Smoković, Alison Ivašić, Ilariju Milevoj, Luciju Turković, Emiliju Kanciani, Tonija Perusca, Marina Voćaneca i Roberta Diminića.

 

Svaki se kraj može nazvati i novim početkom, tako i ovaj vaš dragi naši osmaši. Oprostili smo se sa vama, ali ni oproštaj nije kraj. Jer uspomene ostaju, a one su beskrajne. Na vas sada čekaju neki novi sivi hodnici koje ćete pretvoriti u šarene i neke nove školske klupe na kojima ćete ostaviti svoje otiske i pisati po njima svoju priču. Kao što ste je napisali na našim hodnicima i našim klupama. I zato raširite ruke i krenite u nove izazove, ali ne zaboravite da ćete djelić djetinjstva uvijek moći pronaći ovdje.. Biti će potrebno samo zaviriti iza žutih vrata, u naše i vaše šarene hodnike, prepune divnih sjećanja...

 


Osnovna škola "Ivo Lola Ribar" Labin