Danas sam imala čast biti u društvu veselih drugašića PŠ Vinež s kojima sam obrađivala temu Jednostavni književni oblici – priče i bajke. S obzirom da sam pretpostavljala kako djeca najviše čitaju i poznaju klasične bajke poput Snjeguljice, Pepeljuge, Pinokija, itd., odlučila sam se za hrvatske narodne bajke koje možda nisu tako bliske djeci i za koje se svi nekako teško odlučujemo kad poželimo čitati bajke svojoj djeci ili djeci u razredu. Govorili smo o tome kako su nastajale bajke u narodu, kako su se prenosile, a kasnije i zapisivale, koji su najčešći likovi koji se pojavljuju. I u hrvatskim narodnim bajkama ima princeza, prinčeva, ali ponajviše su likovi obični ljudi iz naroda. Kako nam školski sat vrlo brzo prođe, pročitali smo tri bajke i to: „Žabica djevojka“, „Lončiću, kuhaj!“ i „Busen ružmarina“. Djeci su ove bajke bile zanimljive, i iako su im bile malo neobične, svidjele su im se. Zadatak im je bio u grupama   napisati  par rečenica o čemu određena bajka govori te nešto iz bajke nacrtati. Zaključili smo da su i naše bajke vrlo čarobne i zanimljive te ih svakako trebaju više čitati  i djeca i odrasli.