Bila jednom jedna prekrasna djevojka po imenu Franka Batelić. Živjela je u Labinu, malenom i starom gradiću u Istri. Jednoga dana, netom prije Božića, na Badnjak odnosno Bojžu Viliju (kako u našem kraju nazivamo taj dan), Franki je u posjet došao vilenjak Vedran. Vilenjak je izgledao baš kao Petar Pan: nosio je zeleno odijelo i zelenu kapicu iz koje mu je virilo jedno crveno pero. Vozio je magični Fićo, automobil koji je na sebi imao pričvršćene čarobne skije. ''Kakav čudan posjet'' – pomislila je Franka. ''Što on to hoće od mene?'' – zapitala se. Vilenjak Vedran poveo je Franku na čudesno putovanje u magičnom automobilu, pokazujući joj iz zraka svu siromašnu djecu grada Labina. Baš će njima on i Franka na ovu Badnju noć darovati odjeću,hranu, slatkiše, beči i joj puno, puno darova. Djevojka i vilenjak odlučili su za djecu u tren oka magičnim prahom izgraditi veliko nogometno igralište te im pokloniti mnogo prigodnih darova (kopačke, lopte, kostobrane, rukavice, dresove), puno slatkiša, voća i povrća. Svoj plan darivanja ostvarili su ubacivanjem poklona iz letećeg automobila kroz dimnjake na kućicama siromašne djece, a tamo gdje nisu mogli zračnim putem, poklone su odnijeli pješke. Dok su se vozili, Franka je usnule stanovnike grada Labina uveseljavala svojim toplim glasom, pjevajući im Zvončiće i Ovaj dan. Na Božić, djeca su se probudila sretna i s osmjehom na licu otvarala su darove koje su im pod borom ostavili Franka i vilenjak Vedran. Prije nego što se vratio u svoju čarobnu zemlju vilenjak je na Franku prenio djelić svojih moći, kako bi ona djecu mogla uveseljavati tijekom cijele godine. ČIČA MIČA GOTOVA JE PRIČA!

Priča učenika 3. i 4. razreda PŠ Kature koju je pročitala Anika Milevoj, 3.r., osvojila 3.mjesto:

Živio je jednom davno, u malenom gradiću Labinu, jedan jaaaaako visok i mršav dječak po imenu Luka Stepančić. Na Silvestrovo (31.12.) prije čak sto godina, u njegovoj kućici na drvetu pojavio se Djed Mraz. Luka se jako iznenadio vidjevši da najpoznatiji Djedica ne vozi saonice, već autobus na kat koji je umjesto kotača imao klizaljke, a vuče ga je šest sobova: Đuro, Jelenko, Silvestare, Tom, Rudolf i Toto.  Dječak je Djedici do dugo u noć opisivao svoj mali gradić i ispričao mu kako baš u njegovom Labinu ima mnogo djece i siromašnih koje bi valjalo darivati igračkama,odjećom, hranom, kolačima i slatkišima ove godine. Također su ustanovili da je Labin gradić u Istri u kojemu živi veliki broj djece kojoj je hobi igranje rukometa, i kako bi bilo jako lijepo kad bi Djed Mraz magičnim prahom u samo jednoj noći za njih izgradio novu sportsku dvoranu. Ćiribu – ćiriba...voilà...dvorana je osvanula na obližnjem proplanku. Djedica je nove svlačionice napunio dresovima, tenisicama, štitnicima i ostalim stvarima potrebnima za igranje rukometa, kako bi djeci olakšao novi početak u novoj dvorani, a Luka im je ostavio hrpu ulaznica za rukometne utakmice njegova kluba. Kako bi što prije u samo jednoj noći podijelili sve ostale darove, Djed Mraz je svojim plavo-zelenim magičnim prahom zaledio cijeli grad i napravio stazu za svoj autobus-saonice, a on i Luka krenuli su darivati djecu i siromašne ubacujući ima darove kroz dimnjake.  OOO...kako li će samo sretna djeca biti kad ispod bora ugledaju nove kompjutore, play statione, odjeću, slatkiše, hranu i sve ostale sitne darove koje su djedica i Luka pripremili za njih! Na kraju puta, Djed Mraz je odlučio posipati magični prah po cijelom gradu, od Skitače pa sve do Raše, kako bi svi njegovi stanovnici tokom cijele godine bili sretni, zdravi i veseli. Djedica i Luka su zatim večerali, a onda se puna trbuha i veseo, Djed Mraz vratio natrag u Ameriku. Svi su živjeli sretno do kraja života. ČIČA MIČA GOTOVA JE PRIČA!