Naši su se osmaši još jednom, bar na kratko vratili u svoju sad već bivšu školu priredivši priredbu za profesore i roditelje kako bi se zahvalili na podršci koju su im pružali svih ovih osam godina. Kroz program su nas vodile učenice Soraja Kos, Nina Tenčić i Almina Maslić, a Larisa Smoković, Vanja zahtila, Roberto Diminić i Nina Tenčić pročitali su svoje pismene radove u kojima su se oprostili sa školom, prijateljima, razrednicima i profesorima. Hodnike su potom obavili zvuci klavira i klarineta zahvaljujući učenicama Roberti Prelčec i Sabrini Stojaković, te harmonike pod vještim prstima Nicol Gobo, Alexa Martića i Roberta Diminića. Pred kraj programa, nasmijali smo se uz Alison Ivašić, Nensi Kežman, Soraju Kos, Dina Kostadinu i Emanuela Grgića koji su nam, na svoj način, prikazali jednu uobičajenu školsku situaciju u razredu. Na samom kraju, prije svečane podjele svjedodžbi, svi su učenici zajedno otpjevali pjesmu „Zlatne godine“ od Gibonnija i oprostili se sa publikom.

Posebno pohvaljujemo učenike koje je Učiteljsko vijeće OŠ „Ivo Lola Ribar“ Labin nagradilo za izvrsne rezultate i uzorno vladanje tijekom osmogodišnjeg školovanja, a naš ravnatelj im uručio knjige na poklon: Martinu Batelić, Donatelu Načinović, Larisu Smoković, Alison Ivašić, Ilariju Milevoj, Luciju Turković, Emiliju Kanciani, Tonija Perusca, Marina Voćaneca i Roberta Diminića.

Svaki se kraj može nazvati i novim početkom, tako i ovaj vaš dragi naši osmaši. Oprostili smo se sa vama, ali ni oproštaj nije kraj. Jer uspomene ostaju, a one su beskrajne. Na vas sada čekaju neki novi sivi hodnici koje ćete pretvoriti u šarene i neke nove školske klupe na kojima ćete ostaviti svoje otiske i pisati po njima svoju priču. Kao što ste je napisali na našim hodnicima i našim klupama. I zato raširite ruke i krenite u nove izazove, ali ne zaboravite da ćete djelić djetinjstva uvijek moći pronaći ovdje.. Biti će potrebno samo zaviriti iza žutih vrata, u naše i vaše šarene hodnike, prepune divnih sjećanja...