STK Brovinje iz Koromačna ima bez sumnje mnogo razloga ponositi se svojim sportašima i njihovim brojnim uspjesima. Među njima se osobito ističe i učenik naše škole, Dario Jurišić, koji pohađa VII. razred razrednice Jangele Sušac Budimir.

U nepune četiri godine treniranja, Dario je u svoju kolekciju sakupio već 3 pehara i 12 medalja. No da ne pomislimo da je sve tako lako kao što izgleda priznaje nam da je tek nakon upornih treninga od gotovo dvije uzastopne godine, počeo odlaziti na turnire. Među osvojenim medaljama posebno ističe 1. mjesto sa turnira PIG regije 2011.g u Umagu, te pehar za 1. mjesto sportskih igara mladih, regionalne kvalivikacije.

Na pitanje o tome koje su karakteristike neophodne za uspješnog stolnotenisača, spremno odgovara: „Mora biti brz, spretan, precizan i pametan. Potrebno je dobro analizirati protivnika da shvatiš koje su mu slabije strane.“ Osim toga, bitno je i s kakvim reketom protivnik igra: „Ja imam običan reket i najviše volim igrati s igračima koji koriste isti reket. Ako je reket trava ili soft, drugačija je rotacija loptice.“

Uz svog uzora Zorana Primorca, Dario ne štedi riječi pohvale ni za svog trenera Igora Dobrića: „Uz moj rad i vježbu, on je najzaslužniji za moje rezultate. Lijepo objašnjava i uvijek mi pruža podršku. Moram reći da moj trener predstavlja postolje mojim uspjesima.“

Darijeva mlađa kolegica, Emili Topčagić, učenica IV. razreda područne škole Vinež  razrednice Đurđe Martinčić, najuspješnija je djevojčica u klubu. Emili trenira stolni tenis od prvog razreda osnovne škole, a danas, u črtvrtoj godini bavljenja ovim sportom broji već 8 medalja i 5 pehara. Najdraža joj je medalja sa prvenstva Istarske županije u Sv. Lovreču 2012 g. na kojem je osvojila 1. mjesto, te pehar sa turnira PIG regije u Umagu 2011. g. na kojem je također osvojila 1. mjesto.

Kada govori o svojim počecima, Emili ističe kako joj je u početku na treninzima bilo pomalo dosadno budući da je bila jedina djevojčica u klubu. Nakon toga počela je nagovarati svoju prijateljicu Sabinu Alić da se priključi klubu i odkada i Sabina trenira s njom, Emili je mnogo zanimljivije. Danas, kaže, u klubu ima mnogo djevojčica.

Unatoč ovako zavidnim sportskim rezultatima, ambicije za budućnost kreću joj se nekim drugim vodama, točnije glumom i pjevanjem. Nedavno je i prošla na audiciji za Labinski kanat te se plasirala u polufinale.

Pred kraj razgovora, Emili nije mogla a da ne spomene svoj razred i učiteljicu koji joj uvijek pružaju veliku podršku, zanimaju se za njezine rezultate i uvijek kad joj je teško na nekom natjecanju, sjeti se na njih i nasmješi. Pošto slijedeće godine odlazi u peti razred, na pitanje što će joj iz bivše škole najviše nedostajati, povjerila nam je: „Svako jutro kad učiteljica uđe u razred, mi dotrčimo do nje i svi je zagrlimo. U petom razredu, taj zagrljaj je ono što će mi najviše nedostajati.“