...Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?...

Siniša Glavašević, Priča o gradu

Školskim je razglasom jutros školu utihnula riječ ravnatelja prisjećajući se uz riječi pok. pjesnika Siniše Glavaševića strahovitih stradanja i žrtava Vukovara. O hrabrosti i sudbini naših branitelja, te o događaju koji je pred 20 godina potresao Hrvatsku, učenike su prisjećali učitelji povijesti i razrednici na satovima razrednog odgoja kroz cijeli dan.

U holu škole prikazivani su dokumentarni filmovi o Vukovaru, a učenici su sa učiteljem povijesti te učiteljicama hrvatskoga jezika izradili veliki pano „Dan sjećanja na Vukovar“. Tom su prigodom čitali poruke koje su napisali, a u znak zahvalnosti za sve što je Vukovar učinio za našu domovinu. Te će se poruke, kao dio školske tradicije, poslati gradonačelniku Grada Vukovara.

Predstavnici učenika matične škole, kao i područnih škola (Kature, Vinež i Vozilići), sa učiteljima, školskom pedagoginjom i ravnateljem uputili su se na gradsko groblje, te su na Centralnom Križu simbolično zapalili svijeće i poklonili se žrtvama Vukovarske tragedije. Učenice Massima Milevoj i Alison Farkaš uvećale su događaj prigodnim recitacijama uz poruku koja je svima nama u mislima: „Da se Vukovar nikada ne zaboravi!“

Učenički rad:

„Vukovarska tragedija dogodila se 10 godina prije mog rođenja. O tome sam čitala u novinama i gledala na televiziji. Čitajući priču o nekom dječaku, saznala sam koliko su ljudi voljeli taj grad. Zbog te ljubavi mnogi su žrtvovali svoje živote. Željela bih i sama jednom tamo otići i osjetiti taj duh hrabrosti.“  (Sabina Alić,  IV. razreda PŠ Vinež)