U utorak, 05.10., obilježili smo Međunarodni dan djece (04.10.) i Dan učitelja (05.10.) zamjenom uloga učenik-učitelj. Učenici su zamijenili učitelje u razredu te su umjesto njih održali nastavni sat prethodno planiran u suradnji s učiteljem.

Međunarodni dan djece obilježava se u cijelom svijetu na različite načine, ali i na različite datume s posebno osmišljenim sadržajima i aktivnostima te s naglaskom na razumijevanju među djecom u interkulturalnom suživotu, suradnji i prijateljstvu.

Utemeljenju Svjetskog dana učitelja prethodilo je donošenje Preporuke o statusu učitelja koja je usvojena 5. listopada 1966. godine u Parizu kao i prijedlog Generalne konferencije UNESCO-a na 26. sjednici da se takav dan službeno obilježi. Prijedlog je općenito prihvaćen i Svjetski se dan učitelja od tada obilježava 5. listopada svake godine. I u Hrvatskoj se svečano obilježava taj dan. Cilj je Svjetskog dana učitelja podići obrazovanje na razinu društvene važnosti i izvući učitelje iz poluanonimnosti te im dati društvenu važnost koju zaslužuju.

Kako je proteklo obilježavanje ova dva važna dana u našoj školi? Slike govore više od riječi:

Postoji priča kako je nastala prva škola, a prvom školom i prva učiteljica. Priča kaže da je jedan čovjek pod imenom School imao puno djece, a morao je puno raditi. Jednog dana došao je na ideju da bi on mogao svoju djecu zatvoriti u jednu prostoriju i svoju najstariju kćer staviti u prostoriju s njima da ih čuva. Ubrzo je shvatio da je to bila jako dobra ideja pa su i drugi ljudi s mnogo djece počeli dovoditi djecu njegovoj kćeri. A naziv škola dolazi od njegovog prezimena koje u prijevodu znači škola.

Pismo je, kako se vjeruje, izmišljeno u Sumeru. Prvi tekstovi potječu 3100 godine. pr. Kr. Sumerani su pisali zašiljenom trskom po glinenim pločicama. Istodobno s pronalaskom pisma otvaraju se i prve škole. Cilj je sumeranskih škola bio odgojiti pisare, koji su zatim postajali državni činovnici i svećenici. Škole nisu bile obavezne i u njih nisu išli svi, kao danas, već samo djeca imućnijih roditelja. Djevojčice uopće nisu mogle ići u školu. U školama se strogo pazilo uče li dječaci dovoljno marljivo. Za loše učenje, zakašnjavanje te nepristojno ponašanje učenicu su kažnjavani batinama. U starom Rimu školu su polazila djeca između 7 i 15 godina. U školama su sjedili i dječaci i djevojčice, a ponekad i robovi. Djeca su u školi učila čitati, pisati i računati, a znanje se stjecalo uz upotrebu šibe.

U ostatku Europe do 14. stoljeća škole su vezane uz samostane i crkve i u njima su se školovali svećenici. Budući vladari i njihovi najbliži rođaci obrazovali su se na dvoru, gdje su osim pisanja, pjevanja i stranog jezika učili i borilačke vještine.

U 13. stoljeću nastala su dva vrlo poznata sveučilišta u Ujedinjenom Kraljevstvu, Oxford i Camrbridge. Obrazovanje je bilo povlastica muškaraca i pod utjecajem teoloških pitanja, da bi se odgojio uzoran kršćanin. Tek u 17. stoljeću obrazovanje je postalo poželjno i za žene, ali nisu išle u škole već su ih poučavali otac ili braća. Prve škole za djevojčice počele su se otvarati u 18. stoljeću, ali se najveća pozornost pridavala plesu, pjevanju, slikanju i govorenju stranih jezika. Nakon prve industrijske revolucije u kojoj je došlo do povećanja životnog standarda uvelike je došlo i do razvoja školstva. Tijekom 20. stoljeća provedene su mnogobrojne reforme koje su najzaslužnije za sustav obrazovanja kakav imamo danas. Danas djeca kreću u osnovnu školu sa 7 godina, osnovna škola traje 8 godina. Nakon osnovne škole djeca upisuju srednju školu koja traje 3 ili 4 godine, a nakon srednje škole postoji mogućnost upisa na fakultete.